ŽESTOKO , ISKRENO I IZRAŽAJNO

Likovna karijera, kao i cjelokupni životopis, Nene Mikulića nije se odvijala prema uobičajenim scenarijma, tako da nije nimalo čudno što i ishod njegove frenetične atelijerske djelatnosti u ovom tisućljeću donosi stvaralačke domašaje koje je teško svrstati unutar konvencionalnih oblikovnih kategorija .

Izravnije rečeno, nekovencionalni životni put ( bivšeg ) inžinjera, srčanog branitelja i podjednako hrabrog umjetnika, morao je rezultirati i potpuno samosvjesnim i nekonvencionalnim ostvarenjima .

S nemalim ponosom spomenut ću kako sam bio član prosudbenog suda koji mu je 2005. dodijelio prvu nagradu na izložbi "Pasionska baština " održanoj u Muzeju Mimara za asamblaž " Jesus Christ TK- 79 ". Prikazavši Spasitelja u gotovo robotoidnom obličju, Mikulić je od tog - meni prvog poznatog djela - dosljedno nastavio slijediti svoje nagnuće povišenoj emocionalnosti, naglašenoj individualnosti i intimnosti, te korištenju posvemašnje tehnološke slobode koju djelomično možemo protumačiti i njegovim hibridnim životnim iskustvom inženjera i umjetnika .U sljedećim radovima koje sam imao priliku upoznati, kao i u ovom prilikom odabranim recentnim uratcima, Mikulić se stvaralački usredotočio na svoju izvanjsku (ali i unutarnju) okolinu : stan / atelier koji dijeli sa svojom podjednako darovitom i produktivnom djevojkom, slikaricom Tisjom Kljaković. Pritom se uloga slikara i modela, žene i muža, uz opsesivnu potrebu stvaranja začudnih kombinacija tehnoloških umetaka i gotovo " brutalno" pastoznih namaza boje i neobično izražajnih anatomskih preinaka, mijenja silinom i intezitetom koja odaje i iskazuje strasno i bespoštedno uranjanje u stvaralački proces . Ubrzani tempo Mikulićeve atelierske produkcije, osim novootkrivene umjetničke strasti, vjerojatno valja shvatiti i kao katarzu kataklizmičkih ratnih iskustava.

Ako je nužno tražiti povijesne prethodnike onda u samosvojnoj poetici Nene Mikulića možemo prepoznati svojevrsni dug iskustva " art bruta ", no ne na razini "citata " ili oponašanja umjetničkih postupaka nego u uvjerljivosti sirove izražajnosti pretpostavljene uobičajenim standardima lijepog i dopuštenog . Slikanje i oblikovanje za Nenu Mikulića je i fizička i psihička potreba koja ujedinjuje njegova raznolika neimarska i ljudska iskustva želeći na platno ili neku drugu podlogu prenijeti i njegov izvanjski i unutarnji svijet . On to radi žestoko i iskreno, ali ono što držim još važnijim jest to što njegova likovna djela , osim spomenutih odlika, resi i izražajnost koja ga uvrštava unutar kruga intrigantnijih i potentnijih sudionika suvremene hrvatske likovne scene . I na kraju , istaknuo bi ono najbitnije - Neno Mikulić zadivio nas je osebujnošću i brzinom kojom je stvorio svoj dosadašnji opus, nadoknadivši tako svoj kasni start.

Darko Glavan

---

Nakon dvije izložbe održane u Zagrebu prošle godine, jedne u galeriji Zvonimir i druge u galeriji Račić, Neno Mikulić se ponovno nakon tri godine predstavlja splitskoj publici. Iako smo se u gradu Splitu već imali prilike susresti s djelima ovog akademskog slikara, ova izložba u Staroj gradskoj vijećnici će nam otkriti novija stremljenja u slikarskom opusu Nene Mikulića. Ono što je ostalo isto u Neninom slikarstvu i što daje njegovom rukopisu prepoznatljivost i originalnost jesu siloviti nanosi čistih boja, te reljefnost postignuta lijepljenjem različitih materijala. On, naime, skuplja komade drveta, željeza i djelove iz starih radijskih i televizijskih prijemnika, lijepi ih i daje im potpuno novu funkciju. Inspiraciju za svoje slike Neno pronalazi u situacijama iz svakodnevnog života dajući mu kadašto nadrealan ton i želeći na taj načina stvoriti vlastitu realnost. Glavni motiv njegovog stvaralaštva je akt žene, čiji lik slikar varira kao simbol ženstvenosti i senzualnosti i muška figura koji prikazuje arhetip muškarca. Premda su shematizirani i premda su im glave nadomještene neobičnim mehanizmima, ona je uvijek putena i senzualna, a on je ponekad gentleman, romantičar ili gotovan koji čeka da ga se servira. Muškarac i žena su prikazani uglavnom u međusobnom odnosu ili kao portreti bezimenih ljudi. Međutim, oni ne komuniciraju samo unutar okvira svoje slike, već su okrenuti prema gledatelju. Oni mu nazdravljaju ili poziraju kao pred fotografom ili dapače kao pred slikarom. Iako Neno u svojim slikama poštuje diktat plohe, uz tek rijetke naznake dubine prostora i iako su mu likovi vještinom karikaturista shematizirani, a glave kao sjedište uma i duše zamijenjene mehanizmima, njegovi likovi nikako nisu u potpunosti dehumanizirani. Zapravo, Neno na duhovit način uspjeva svojim mehaničkim licima dati izražajnost. Upravo motivi ptice i iguane, koji se vrlo često javljaju uz nju i njega, osim što imaju likovnu, imaju i snažnu sugestivnu vrijednost. Možemo ih tumačiti kao toteme, tj. kao manifestaciju unutarnjih odnosa između muškarca i žene ili kao manifestaciju njihovih karaktera. To je možda jedini način da proniknemo u nutrinu njihove prirode.

Osim slika s njegovom standardnom tematikom i preokupacijom, na ovoj izložbi se iznova splitskoj kulturnoj javnosti predstavlja djelo, koje dokazuje kako se Neno, kao svestrani umjetnik, može s lakoćom i inovativnošću suočiti s tradicionalnom sakralnom temom raspetog Isusa. To je asamblaž "Jesus Christ TK-79." Nenino viđenje raspetog Gospodina nastalo je povodom izložbe Pasionske baštine u Zagrebu 2005. godine gdje je i osvojio je prvu nagradu.

Nakon veoma uspješnog flertovanja s asamblažom, Nenin izraz kreće putem još jednog umjetničkog medija, a to je skulptura! Njegovi likovi se napokon oslobađaju okova kadra i izlijeću van ostvarujući svoj trodimenzionalni život! Iako se to dogodilo gotovo slučajno, nije bilo nimalo neočekivano! Grubu i hrapavu teksturu, koju na slikarskoj plohi postiže lijepljenjem komada drveta, a koje potom premazuje debelim i pastoznim nanosima boje, ovdje dobiva obradom drveta uz pomoć dlijeta, pile ili čak kirurškog skalpela. Tek na samom kraju, kao završni dodir, slijedi bojanje. Dovoljni su mu, dakle, neugledni komadi drveta, željeza i prastare elektroničke komponente kako bi pod njegovom vještom rukom izniknuli u namjerno stilizirane muške figure ili poprsja, uz tek poneku iznimku golog poprsja žene. Među izloženim skulptorskim djelima, nalazi se jedno koje ga posebno ističe kao umjetnika - promišljatelja. To je "Spiker" iz 2007. godine gdje on pretapa samostalno umjetničko djelo, asamblaž i objet trouvé u specifičan umjetnički objekt.

Sva ova izložena djela dokazuju da se Neno u svojem dosadašnjem stvaralaštvu uspješno poigrao s iskustvima umjetnika 20. stoljeća stvorivši vlastiti stil koji je povodom izložbe u galeriji Račić nazvan "Nova splitska slikarska stvarnost."

Darka Perko

 

 

NENO MIKULIĆ
rođen je 20 .ožujka 1964.g. u Splitu .
Kemijsko-tehnološki fakultet završio je u Zagrebu 1987. godine. Sudjelovao je u Domovinskom ratu i umirovljen je u činu bojnika HV-a .
Od 1986 godine bavi se novinskom karikaturom i stripom .
U prosincu 2002 . godine diplomirao je slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi prof. Gorkog Žuvele

Samostalne izložbe:
Salon Galić - Split ,
Studio Galerije Sv. Krševana - Šibenik,
Konzervatorska galerija - Split,
Galerija Doma Kulture - Bol,
France Alliance - Split,
Virtualna galerija Serrano - Pariz (stalni postav) ,
HOK - Split,
Dvorac Vitturi - Kaštel Lukšić,
Dom Kulture - Bol,
France Alliance - Split,
Galerija Zvonimir - Solin,
Galerija Zvonimir- Zagreb,
Galerija Josip Račić - Zagreb,
Otvoreno pučko učilište - Imotski

Grupne izložbe :
Galerija Sv.Krševana - Šibenik,
Muzej Mimara - Zagreb,
Klovićevi Dvori, Zagreb,
Ericsson Nikola Tesla galerija - Zagreb.

Djela mu se nalaze u fundusu Moderne galerije u Zagrebu, Galeriji Sv.Krševana u Šibeniku te u privatnim zbirkama diljem svijeta.

Nagrade:
Prva nagrada na natječaju Pasionske baštine u Muzeju Mimara 2005.god.

Živi i radi u Splitu

Kontakt: