Samonametnutom disciplinom slikarica Mirjana Marović nastoji ukrotiti svoju kolorističku bujnost i pripitomiti slutnju beskonačnih prostora. Odlučuje se stoga za strogu organizaciju kadra i sustavnu, ulančanu ritmizaciju dijelova slike. Jednom riječju, za "pattern painting", termin američke provenijencije koji označuje sklonost ornamentiranju, podrazumijeva prepuštanje dekorativnom i ujednačenom poretku linearnih silnica. U prvom planu njezinih slika tako će se, gotovo obavezno, naći rozete i rešetkaste strukture srcolikih ili kružnih čestica, zvjezdastih ili lisnatih oblika.
Trebalo bi međutim poznavati i njezine minijature i skice u kojima boja vrije i fermentira, širi se po površini slobodnim gibanjem te formira mrlje i maglice, jezgre i sazviježđa upravo enformelističkog predznaka. Izražavajući se nesputano po diktatu naglašenih kontrasta ili dinamičnih suglasja, u malim je formatima izživjela svoje kromatske zanose i gestualne impulse. Na taj je način mogla prići nešto većim kadrovima i kompleksnijim kompozicijama sa željom i ambicijom pomirivanja inače disparatnih sklonosti: prema jasnoći obrisa i prema napetosti površine.
Slike kojima se ovom prilikom predstavlja nastavljaju se na njezine radove od prije jednoga desetljeća. U toj je fazi još insistirala na emotivnoj vezanosti s motivom, te je svoja rješenja bazirala na svjetlosnim i kompozicionim emanacijama viđenih objekata (najčešće skladnih i toplih podova ili baroknih željeznih rešetki mletačkih, hvarskih i splitskih crkava). Ovaj put je krenula još dalje u ikonički repertoar i razvedenu morfologiju široke heraldičke ili arabeskno-fitoformne motivike. Privučena potrebom gonetanja zapletenih tokova amblematskih florealnih ili mrežastih nakupina, prenosila ih je na svoje kadrove, poistovjećujući se s njihovim ondulatornim ritmovima.
U njezinim uspjelijim radovima dolazi do preklapanja dvaju planova, do žive polarizacije između sređene površine prvoga plana i uskovitlane, virovite, često čak vrtložne pokrenutosti intenzivno žareće podloge. Naročito su sretna rješenja gdje srebrnkasti ili zlatasti uzorci "patterna" sagorijevaju na plamičcima euforičnih žuto-crvenih prodora. Naime, geometrizmu i simetriji dominantnih znakova dobrodošla je korektivna energija nadirućih nakupina čiste i oslobođene boje, racionalizam i stereotipija prednjega plana oživljuju od emotivnih udara pozadine (gdje kao da su došle do glasa fovističke predispozicije njezinih minijatura).
Pozdravljajući novo javljanje slikarice Mirjane Marović poželjet ćemo joj veću učestalost i jači kontinuitet djelovanja, kako bi svoju darovitost mogla realizirati na još evidentniji način. Pratit će je i nadalje naše dobre želje.
Tonko Maroević
Životopis
Mirjana Marović rođena je 1967. godine u Splitu.
Diplomirala je na Nastavničkom odjelu Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu 1993. godine.
Bila je stipendist muzeja Peggy Guggenheim Collection u Veneciji 1996. godine.
Magistrirala je na Odsjeku za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 2001. godine.
Živi i radi u Zagrebu kao učiteljica likovne kulture u I. OŠ Dugave i OŠ. Stjepana Bencekovića.
Samostalne izložbe
1998., Split, Salon Galić
1999., Zadar, Galerija Kapetanova kula
1999., Rab, Knežev dvor
Skupne izložbe
1990., Zagreb, Galerija Vladimir Nazor, apsolventi ALU
1990., Zagreb, 22. Salon mladih
1990., Zagreb, Galerija Gradec, "Rat u Hrvatskoj"
1992., Zagreb, Galerija DUH, "Tinu u čast"
1992., Split, 5. Biennale malog formata
1993., Zagreb, Galerija Spektar, četiri autorice
1995., Split, 6. Biennale malog formata
1998., Bol, Dvor Koločevog mira
1999., Split, Podrumi Dioklecijanove palače, Izložba slika i skulptura malog formata
1999., Zadar, Galerija Kapetanova kula, HADLU Zadar i gosti
1999., Rijeka, Galerija Filodramatika, Izložba slika i skulptura malog formata
1999., Pula, Galerija Forum, Izložba slika i skulptura malog formata
ENGLISH INFO:
With self-imposed discipline an artist Mirjana Marović tries to restrain her colouristic lavishness and her premonition of endless spaces. That is why she adheres to strict organisation of cadre and systemic, chained rhytmic movements of the parts of her paintings. In short, she adheres to "pattern painting", a term of American provenience which denotes affinity for ornamentation and surrendering to decorative and alignment of linear lines. Therefore, in foreground of her paintings there will almost necessarily be rosette and latticed structures made of heart-shaped and spherical particles or star-like and leafy forms.
However, one should know her miniatures and sketches where colours boil and ferment, spread over the surface in free movements and form blots and hazes, cores and constellations with almost enformelistic sign. In small formats she expressed herself unrestrainedly, following stressed contrasts or dynamic harmony, fulfilling her cromatic raptures and gestual impulses. In this way she was able to come closer to a bit larger cadres and more complex compositions with wish and ambition to fulfil her otherwise disparate tendencies: the clarity of shapes on the one hand and surface tension on the other.
The paintings she represents at this exhibition are continuation of her works from one decade ago. In that phase she still insisted on emotional relationship to the motif, she based her solutions on light and composition emanations of observed objects (most often harmonious and warm floors of baroque iron bars of Venetian as well as Hvar and Split's churches). This time she has made one step further into iconic repertoire and indented morphology of broad heraldic or arabesque-like phytophorm motifs. Following her urge to pursue entangled patterns of emblematic floral and net-like formations, she transferred them to her cadres, identifying herself with their ondulatory rhythms.
In her more complex works the plans overlap. There is also a vivid polarisation between well-organized surface of the foreground and whirled, turbulent and often even vortical movements of intensely glowing basis. Especially fortunate are the solutions in which silvery and golden patterns burn in flames of euphoric yellow-reddish proliferations. That is, geometrism and symmetry of the dominant forms are well harmonized by corrective energy of pouring flows of pure and freed colours, rationalism and stereotypes of foreground come to life by emotional impacts of the background (where we may feel the echo of her fovistic predispositions of her miniatures).
Welcoming the new exhibition of artist Mirjana Marović we wish to see her more frequently and to have a chance to witness a stronger continuity of her work, to welcome expression of her gift in a more visible way. Let our sincere good wishes be with her.
Written by Tonko Maroević
Translated by: Tamara Božičević
Kontakt:
index.html
