. Summa summarum, lutke su za Vesnu Katić-Skračić mitski likovi putem kojih ritual povratka u vrijeme arhetipa postaje moguć. One dolaze iz našeg industrijskog svagdana, iz suvremene kulture, i zapravo su sebi identične, bezimene, a ritual njihovog razbijanja i ponovnog sastavljanja je čin mitskog davanja imena. Ovdje valja naglasiti još nešto: Vesna Katić-Skračić ne daje obična imena svojim djelima. Njezini radovi nose naslove u vidu čitavih poetskih sentenci (Govorio je u vjetar. duh puše gdje želi, Dajte mi nevjestu: i moja krv i moje srce je žele, Glave su zadržale izraz kao da su žive, itd.) koje na ovaj ili onaj način prizivaju slike njezinih osobnih mitova. Drugim riječima, nisu lutke nosiocima imena, već su one posrednici, duhovni vodiči prema slikama koje dolaze iz prošlosti. Te slike predstavljaju neku vrstu zemlje predaka, arhetipsko mjesto gdje svaki čin biva bremenit kozmičkim konotacijama.

Vladimir Rismondo ml.

---

 

 

Kontakt: