U relativno kratkom vremenskom razmaku slikarica Ivana Puljić artikulira svoj egzistencijalni i umjetnički položaj, koncentrira vlastiti doživljaj svijeta kojeg ne zanima ustaljeni pogled već uvijek nova alkemija brižno selekcioniranih materijala. S diplomom slikarice na Accademia di Belle Arti u Rimu (2000.), mlada je umjetnica ranijim apstraktnim propitkivanjima na svili, juti ili pamuku, pridodala novi ciklus portreta s prevladavajućim narativnim izrazom i živim lirsko-ekspresivnim nabojem. U krilu liberalnih poticaja postmoderne u Rimu, s nerijetko angažiranim socijalnim sadržajima i prevladavanjem novih tehnoloških medija s najrazličitijim izvedbenim postupcima, I.Puljić se u slobodnijem pikturalnom postupku brzo otvara vizualnim utiscima svjetlosne magije velegrada i njegovim bezbrojnim licima. Sudar s posljedicama depersonalizacije i dehumanizacije urbanih centara ne slučajno u njoj potiču sasvim individualan likovni doživljaj koji će je voditi napuštanju mimezisa i ulasku u fantastični svijet simbola i metafora. Zanimljivo je da je Ivana selektirajući materijal, kao očigledno opsesivnu dimenziju njezina stvaralaštva, posegnula za voskom propitujući njegovu kvalitetu, gipkost i podrijetlo, nadasve boju kojoj je dodavala razne pigmente i od svijetlih i prozračnih, preko pastelnih tonova dolazila do sve tamnije game modrih, crvenih, zelenih i konačno tamno sivih i crnih slojeva. Urbani metež koji u početku može i oduševiti šarenilom i ritmovima suvremenosti, brzo je zasitio slikaricu koja se naklonjena tišinama i smirenim atmosferama iz ekspresionističke zahuktalosti vraća malim ali za nju značajnim stvarima. Svijet koji se nekad činio tajnom odjednom postaje stvarnost, najjednostavniji životni podaci i prostori oko nas akumuliraju nove psihološke sadržaje koji su natopljeni poetskim dodirima i skrivenom glazbom. Suptilno i nježno autorica jednostavno pročišćenim formama priziva određeni poetski minimalizam, to su ulične svjetiljke, osvijetljeni prozori, konopi sa zastavicama ili vešom, mirni gradski motivi, ali i kontapunktovi sudarenih ugođaja i ekspresivnih kolorističkih naboja. Istraživanje prostora i zaokupljenost oblikovnim problemima, razni slojevi voska na drvenim pločama s novim umetanjima metalnih krhotina sa začudnim vizualnim učincima, u isto je vrijeme istraživanje prostora svijesti, razlomljenih sjećanja, snova i meditacija. Ako se iza pojavnosti slika Ivane Puljić mogu pronaći tragovi posljedica čovjekove osamljenosti i tjeskobe u turbulencijama suvremenog svijeta, nesumnjivo je lirska ekspresija i zaokret u bogatoj senzualnoj skali otkrio oslobođeni unutrašnji impuls jedne rafinirane i elegantne igre.

Tonći Šitin

Ivana Puljić rođena je 1974. u Splitu.
1993. i 1994. god. studira Povijest Umjetnosti na Filozofskom Fakultetu u Splitu.
2000. diplomirala slikarstvo na Accademia di Belle Arti u Rimu, u klasi prof. Italo Scelza Palumbo.
Članica je splitskog HULU-a.
Nakon završene Akademije izlagala je na mnogim skupnim i samostalnim izložbama u Italiji, Hrvatskoj, Francuskoj i Sloveniji.

Samostalne ižlozbe:
"Cosmo Arte" - Caprarola, Rim, "Galerija Loterije Slovenije" -Ljubljana, "Extra Spazio" - Rim, Muzej grada Splita, Pinakoteka franjevačkog samostana - Split, Galerija Antuna Gojaka - Makarska Važnije skupne izložbe: Museo Civico Nazionale delle Arte Contemporanea - Albisola Marina, "Il Narciso" - Rim, "Allegretti Contemporanea" - Torino, Ambasciata della Repubblica Araba D'Egitto -Rim, Punto.it, AC Fonopoli (Renato Zero) -Rim, Villa Serena - Bolonja, Salon internacionale della pittura e scultura - Cannes, Casa d' Aste Babuino - Rim

Nagrade:
Dobitnica je prve nagrade za slikarstvo "ESPRESSIONI" - Le identita della metropoli u Rimu,
treće nagrade "I Colori del Lazio" Museo Nazionale delle Arti e Tradizioni Popolari u Rimu.

Živi i radi u Rimu i Splitu.

www.ivanapuljic.com

Kontakt: