Životopis:

Rođena 16.01.1966. u Splitu, gdje završavam srednju školu upravnog smjera, zatim upisujem studije na Pravnom fakultetu te se nakon tri godine orijentiram ka grafičkom dizajnu kojim se bavim do studija na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu.

2007 rad "Odraz" dio je stalnog postava Casoria International Contemporary Art Museum, Napulj, Italija
2003 diplomirala kiparstvo na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu pod mentorstvom prof. Kuzme Kovačića
2003 članica HULU-a Split
2003 članica HZSU-a Zagreb (do 2007)
2003 voditeljica kiparske radionice na međunarodnoj umjetničkoj radionici "stART" u Splitu, Podrumi Dioklecijanove palače

KONTAKT:
Mob: 098 1935925
e-mail: alemka.divoje@guerino.at

Izložba "ODRAZ", A. Đivoje, Salon Galić 2005
Tekst kataloga (skraćena verzija): Marija Gattin

Ono što se dešava u nečijoj nutrini, pa čak i u vlastitoj, teško je dokučiti. Postupak analize drugog, kao i sebe, moguć je kretanjem unatrag, okretanjem u drugom smjeru od nekog sada ili od onog vanjskog. U što se može zahvatiti osim u one sadržaje već učinjenog, svjesno ili nesvjesno izabranog te ih prenijeti u jezik koji bi trebao biti dostatan za sagledavanje postupaka, učinaka i pojavnosti.

Odabir onoga što će se prikazati ("Odraz") ovisi o želji, ili potrebi, da se na nešto ukaže ili da se na nešto aludira. Tako je i s izabranom riječi. Odraz je slika nečega u ogledalu, ali i protuučinak, posljedica nečega. Može li se reći - odražavamo se u refleksiji ogledala? Sve tri riječi etimologijski se isprepliću i imaju značenja koja se odnose, kako na pojavnost, tako i na duševno razmatranje. Odraz, refleks, refleksija, ogledalo, spektrum, introspekcija.

Tema izloženih radova Alemke Đivoje je nedvojbeno autoportret. Za zorno prikazivanje vlastite slike neophodno je zrcalo, isti onaj odraz koji je koristio Narcis, a pokazivanje drugom upućuje na ekshibicionizam. Jer, svaka introspekcija susreće se s područjem potreba i težnji te želi postići, reflektira na, spoznaju Sebe bez obmane.
Dozvoljeno nam je da vidimo samo potrebu za činom, a da samom ogoljavanju nutrine nemamo pristup.
Autoportret je potreba da se načini vlastita slika. Međutim, svaka je slika interpretacija za koju je potreban neki racionalni ili emocionalni proces o kojem će ovisiti jesmo li nešto reducirali ili pridodali, je li slika vjerna ili nešto naglašava, da li se nečemu izrugujemo ili nas nešto razgaljuje. Kada se, primjerice, slika autoportret onda smo sami interpretatori vlastitog lika. Stoga je ovdje izabrana "neutralnost" oka kamere, odnosno, fotografskog aparata, kako bi se pozornost odvukla od načina na koji je prikazan vlastiti lik. Poruka može glasiti – ne biram sebe kao interpretatora Sebe, već samo osobu s kojom se srećem. Ali, ni ovog puta to nismo mi. Video prikazuje susret sa samom sobom, a mi smo promatrači, možda čak voajeri i uljezi. Na fotografijama su prikazani i drugi, a nama su upućene posljedice tuđeg pogleda kroz koji nas autorica gleda.
I ma koliko nas autorica držala sa strane, svjedoci smo stalne potrebe za istinskom komunikacijom. Nigdje nema ironije, izoliranost je sveprisutna, možemo samo pratiti neprekidne pokušaje otvaranja kao potvrde postojanja. Pokušaje.

Marija Gattin

Izložba "Korta", 2003. MMC.
Dio teksta iz kataloga, autorica teksta: Tamara Visković

Sve skulpture Alemke Đivoje, unatoč do neke mjere različitim polazišnim točkama, imaju zajedničke osobine koje ih čine istinskim autorskim opusom. Kakva god bila njihova prvobitna motivacija, ona svoj konačni izraz uvijek nalazi konstruirajući, slažući dijelove. Tako se taktilnost i toplina drvenih ploha, odlučnost njihovih rubova, i delikatnost detalja "događa" kao rezultat odnosa dijelova skulpture, njihove komunikacije. U tom smislu oni svoju dinamiku ostvaruju u međuprodiranju formi, te u hijerarhiji nivoa koji se na taj način kreiraju. Zatim, svi radovi imaju jasan fokus. On je pokatkad oblikovno zgusnut u jednu točku (metalnu kuglu, npr.) a pokatkad je sadržan upravo u opipljivom nedostatku vidljivog težišta (praznina, rešetka) ali rad uvijek evoluira oko tog fokusa. Također, stabilnost, autonomnost i gotovo arhaična solidnost svake skulpture njezina je unutrašnja osobina, ne rezultat puke čvrstoće i statike. Naime, skulpture su uvijek malo ukošene, njihovo je fizičko težište pomaknuto. I na kraju karakteristika možda najvrijednija od svih. Alemka Đivoje ima osjećaj za trenutak. Bez pre-elaboriranja, bez naracije, ona prepoznaje trenutak kad djelo dotakne svoju bit, kad postigne svoju cjelovitost. I tu staje, ostavljajući promatraču mogućnost da ga osjeti i slobodu da ga interpretira.

Izložba "Korta"
Slobodna Dalmacija/Forum/travanj2003/recenzija/Dalibor Prančević
(Dio teksta)

Većina djela tretirana je, evidentno, iz perspektive unutanjeg pogleda – iz unutrašnjosti stvarnog tradicionalnog dvorišta i onoga tko takve poglede čuva (interni pogled svakoga promatrača). Skulpture su neutralnih "leđa" iza kojih se samo sluti unutarnji oblik. Upravo ta okrenutost ka unutarnjem zaziva atmosferu lunarnog aspekta. Sinteza oblika koja se u prirodi pod takvim "reflektorom" događa, najbliža je pojačanoj unutarnjoj koncentraciji kakvu susrećemo u umjetničinim radovima. Skulpture Alemke Đivoje moguće je prepoznati na liniji umjetnosti koja afirmira princip "individualnog" značenja, lišenog omasovljenog događaja, propitujući pritom vrlo važne probleme doživljaja djela likovne umjetnosti uopće.

IZLOŽBE:

U pripremi

2008 Mind the Mille No ∞, Kunstmeile: land|spiel, Klagenfurt, Austrija
2008 Twilight passages, podrumi Dioklecijanove palače, Split, Hrvatska
2008 Facing south, sa Nenom Mikulićem i Arminom Guerinom, Galerija Šikoronja, Austrija

Samostalne:

2007 BiH, Sarajevo, Galerija Roman Petrović
2005 Salon Galić, Split
2004 Velika dvorana Zajednice Talijana grada Rovinja
2003 Multimedijalni kulturni centar Split

land - art projekti

2007 Land art projekt Ripple (zemlja, aluminij, 500 x 900 cm) KoMA Kaša of Modern Art, Kosmopolitischer Land-Art Hof, Strošek, Austrija

Skupne:

2007 CAM, Casoria Contemporary Art Museum, International contemporary art center association, Napulj, Italija
2007 KoMA Kaša of Modern Art, Kosmopolitischer Land-Art Hof Strošek, Austrija
2007 Zagreb, Hrvatsko društvo likovnih umjetnika (HDLU), 42. zagrebački salon
2005 "Palača Milesi", Zavod HAZU, Split
2004 "Palacio de Albaicin", Noja, Cantabria, Španjolska
2004 Galerija "Kula", Split
2003 "TEATRO COMUNALE", Cormons, Italia
2003 Galerija "ARTES" , Nova Gorica, Slovenija
2003 Galerija "PARADISO", Rab
2003 Dioklecijanovi podrumi, Split
2003 Gliptoteka Zagreb, VIII.Trijenale hrvatskog kiparstva
2000 Galerija "NUBS" - Centar za kulturu, Beograd
1999 Galerija "NUBS" - Centar za kulturu, Beograd

Simpoziji i radionice:

"Medena", Trogir
"Otok", Šolta
"SIANOJA", Noja, Španjolska
Likovna zajednica Doma za odgoj, Split
"Paradiso", Rab
"Otok", Šolta
"stART", Split
"MMM ART", Medana, Slovenija

Ostalo:

2005 Konzultant na otkupljenom radu autora Davora Hauptmanna, d.i.a. na natječaju za izradu idejnoga arhitektonsko-urbanističkog rješenja zgrada tri fakulteta (Pomorski fakultet, Fakultet prirodoslovno-matematičkih znanosti i Kemijsko-tehnološki fakultet) Sveučilišta u Splitu (sveučilišni kampus Visoka u Splitu)

2003 Voditelj kiparske radionice na međunarodnoj umjetničkoj radionici "stART" u Splitu, Dioklecijanovi podrumi